Dragi ljudi dobro smo , nadam se da ste i Vi svi dobro , kad smo pomislili da ne može gore zbog corone , izolacije posjetila nas je prirodna katastrofa u obliku potresa. Jutrošnja budilica za većinu nas bio potres. Užasan osjećaj za svakog čovjeka a za nas koji ne možemo skočiti , na brzinu se obući, sagnuti se, skloniti ,izletjeti iz stana samo pojačava osjećaj straha i nemoći. Kada tome dodam moj 9.kat i ulazak u lift u situacijama kad se ne preporučuje uči u lift . Vani hladno , puše vjetar , odnekud pahulje snijega. No hvala bogu vratili smo se u stan, neki se nemaju nažalost kud vratiti. Uplašeni ali živi.
Kad se samo sjetim koliko je bilo kukanja zbog izolacije , i to ljudi moji zašto ,da ostanemo zdravi i živi time što ćemo biti u svom toplom domu. Svi bližnji i dragi živi su i zdravi, pomalo uplašeni , spoznajom krhkoće života koja nas je u tjedan dana u dva navrata dobro uzdrmala. Kao i u svakoj nevolji ima ljudi i ne ljudi , hvala našim prijateljima koju su nas potjerali vani i prije nego su oni uspjeli izaći ,oni koji su nas zvali u prvim minutama i cijelo jutro , hvala što ste mislili na nas.
Hvala nekoj curici iz susjedstva koja je mene ogrnula svojom dekom, teško se držati odstojanja zbog virusa i nekome pomagati uistinu komplicirana situacija. Malo je potrebno za sreću i u isto vrijeme par sekundi da se ugase životi.
Samo hrabro trebat će nam .
Bojana Trakoštanec