Društvo distrofičara Zagreb - DDZ

ZAGREB MUSCULAR DYSTROPHY SOCIETY – DDZ

Partneri

Društvo distrofičara Zagreb je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.


Izlaganje na temu "Nasljeđivanje i genetski aspekti  bolesti   Charcot Marie Tooth"   održao je Doktor Adrian Pavel Trifa (MD, PHD).

Charcot-Marie -Tooth je  skupina nasljednih poremećaja s incidencijom 1:2500 koji utječu na živce ruku i nogu. Bolest uglavnom uzrokuje slabost mišića. Simptomi mogu široko varirati u težini, čak i među članovima obitelji, ali imaju tendenciju da se polako pogoršavaju tijekom vremena. Jedna je od najčešćih nasljednih neuroloških bolesti i obuhvaća klinički i genetski vrlo heterogenu skupinu nasljednih neuropatija. Klinička slika očituje se zahvaćanjem distalne muskulature uz progresivni razvoj hipotrofije, arefleksije te deformacije stopala i razvojem skolioze te kasnije motoričkim hendikepom, odnosno nepokretnošću. Hetrogena je genska bolest s mogućnošću manifestacije na različitim  genima (do sada pronađeno 117) s više- manje istom kliničkom slikom.

 

Vrste  bolesti CMT po tradicionalnoj klasifikaciji s obzirom na brzinu provodljivosti živaca:

  • CMT TIP 1 (demijelinizirajući;dominantni)- brzina provodljivosti živca je ˂ 35m/s
  • CMT TIP 2 (aksonalni; uglavnom dominantan)- brzina provodljivosti živaca je ˃ 45  m/s
  • CMT TIP DI (demijelinizirajući ili aksonalni; intermedialno  dominantni)- brzina provodljivosti živaca je od 35-45 m/s
  • CMT TIP 3 (Dejerine- Sottas sindrom)- težak oblik CMT, javlja se prije 3. Godine života
  • CMT TIP 4 (demijelinizirajući ili aksonalni ; recesivni)

 

Nasljeđivanje bolesti CMT:

  • CMT1, većina slučajeva CMT2 te  većina intermedijalnih oblika nasljeđuju se u autosomno dominantnom uzorku. Ovaj obrazac nasljeđivanja znači da je jedna kopija promijenjenog gena u svakoj stanici dovoljna da izazove poremećaj. U većini slučajeva pogođena osoba ima jednog pogođenog roditelja. Svako od djece pogođenog roditelja ima 50 posto šanse da naslijedi poremećaj
  • CMT4, nekoliko CMT2 podtipova i neki intermedijalni oblici nasljeđuju se u autosomno recesivnom uzorku, što znači da obje kopije gena u svakoj stanici imaju mutacije. Najčešće roditelji pojedinca s autosomno recesivnim stanjem nose po jednu kopiju mutiranog gena, ali ne pokazuju znakove i simptome stanja. Djeca pogođenih pojedinaca nisu pogođena ukoliko drugi roditelj također ne prenese mutaciju u istom genu.
  • CMT-X se nasljeđuje u X-vezanom dominantnom uzorku. Stanje se smatra X-vezanim ako se mutirani gen koji uzrokuje poremećaj nalazi na X kromosomu. Nasljedstvo je dominantno ako je jedna kopija promijenjenog gena dovoljna da uzrokuje stanje. U većini slučajeva, zahvaćeni muškarci, koji imaju izmjenu na svojoj jedinoj kopiji X kromosoma, imaju teže simptome poremećaja od pogođenih žena, koje imaju promjene na jednom od svoja dva X kromosoma. Karakteristika nasljeđivanja vezanog uz X jest da očevi ne mogu prenijeti osobine povezane s X svojim sinovima. Sve će kćeri pogođenih muškaraca imati jedan promijenjeni X kromosom, ali mogu imati samo blage simptome poremećaja.
  • De novo ili sporadična mutacija- genetska promjena koja je prvi put prisutna kod jednog člana obitelji kao rezultat varijante (ili mutacije) u zametnoj stanici (jajašcu ili spermiju) jednog od roditelja ili varijanta koja nastaje u samoj oplođenoj jajnoj stanici tijekom ran embriogeneze.

 

Genetsko testiranje uz kliničku sliku i obiteljsku povijest  je važna dijagnostička metoda za određivanje tipova CMT bolesti. Genetsko testiranje na CMT može biti vrlo komplicirano, jer je utvrđeno da postoji više od 100 gena koji uzrokuju CMT kada dođe do mutacije. Međutim, velika većina ljudi koji su imali genetski uzrok otkrivenog CMT-a imali su jedno od pet stanja uzrokovanih mutacijama u četiri gena: CMT1A (umnožavanje gena PMP22), CMT1X (mutacija gena GJB1), CMT1B (mutacija gena MPZ ), HNPP (brisanje gena PMP22) ili CMT2A (mutacija gena MFN2). U određenim slučajevima radi identifikacije radi se kompleksno gensko testiranje, ali u 10-20% slučajeva još uvijek nije moguće identificirati mutacijski gen.

 

Kao zaključak izlaganja istaknuta je važnost genetskog testiranja koje je dostupno ali mali broj osoba ga provede. Također postoji manjak interesa od strane neurologa te slaba komunikacija s genetičarima vezana uz CMT. Kao velika prepreka istaknut je manjak nacionalnih registara za CMT bolesti koji je imperativ radi boljeg razumijevanja i liječenja bolesti.